Ovih dana tresu nas naslovi o poreznoj mini-reformi, bombastične izjave o kriznim porezima, tko ga je zašto i kako uveo te što se istim postiglo i tko se istim opekao, o novim udarima na osiromašeno građanstvo u cijenama energenata i sl. No, ovdje ću se uhvatiti malo užeg bisera ministarstva financija kojim će se proračun oštetiti za barem 100 milijuna kuna, a ja ću s mnogim kolegama ostati bez posla i dati još jedan doprinos hrvatskoj nezaposlenosti. Ja sam u takvim klubovima bio tehničar na održavanju automata, informatike i ostale tehnike, a s obzirom da smo imali i ugostiteljstvo u sklopu objekata 9 konobara, 9 operatera i 2 voditelja ostaju bez posla.
Kockanje, klađenje, lutrije i sve ostale igre na sreću lijep i siguran su izvor prihoda svakom državnom proračunu, ma kako nemoralno ocjenjeno. Moj osvrt odnosi se na Automat klubove, prilično popularan način zabave posljednjih godina. Pa iako su već od ranije uvjeti za priređivanje takve zabave prilično zahtjevni, od 1.1.2010 dodatno su se pooštrili što je izvršilo dodatni pritisak ionako recesijom pogođenu djelatnost koja je i zbog zabrane pušenja već i ranije posrtala.
Da pojasnim onima koji nisu upoznati. Rad automat klubova definiran je Zakonom o igrama na sreću, pa Zakonom o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara, pa opet Zakonom o igrama na sreću.
Uvjeti za otvaranje ovakvih klubova do sada su bili posjedovanje licence za obavljanje takve djelatnosti, u sudskom registru upisan temeljni kapital u vrijednosti od 1.000.000,00 kuna i 200.000 kuna pologa garancije banke za isplatu eventualnih dobitaka, minimalo 100m2 prostora za priređivanje, najmanje 30 automata za igre na sreću, koncesijska naknada od 300.000 kuna po klubu uplaćena avansno.
Od 1. siječnja 2010. na snagu je stupio novi zakon , pa od tada koncesijka naknada iznosi 10.000 po automatu, a najmanje za 30 automata, što pogađa sve automat klubove koji imaju preko 30 automata u klubu, garancije banke 500.000 kuna za 30 automata, od 31-60 automata 700.000 i tako dalje za svakih novih 30 automata po 200.000 kuna. Porez na profit je i dalje 25% , s ogormnom razlikom što su automate grupirali u dvije grupe. Grupa Automati za igre na sreću i grupa Automati za igre na sreću s više igraćih mjesta u što spadaju ruleti,pokeri i slični multiplayer automati, a na svaku se posebno obračunava porez. Ako s jednom grupom mjesečni promet završite u manjku, porez plaćate na grupu koja je u dobiti, pa čak i ako je manjak toliki da kompletan mjesečni prihod kluba završi u minusu, na grupu koja se odradila u plusu plaćate porez Primamljivo zar ne? Ako u to uračunamo i cijenu automata od cca 60.000 kuna ili elektronskog ruleta od cca 450.000 kuna nije neki komplimenat za započeti ovu avanturu. Tim više što ste podložni raznim paranojama financijskih inspektora odnosno raznim igrama osmišljenim u bazi ( ministarstvu) radi pogodovanja nekom moćnijem „igraču“.
Osim teškim financijskim terećenjima, stalnim nadzorima te naknadama kod svakog kvara odnosno plombiranja automata, atestiranja automata sada još i neustavnim zakonskim propisa, odredbama o informatičkom umrežavanju automata i povezivanju s ministarstvom, s čime neki stariiji automati nisu kompatibilni, a ni osni sami u ministarstvu još ne znaju koje tehničke značajke treba zadovoljiti , doveli su priređivače do jednostavne odluke. Stop. Dosta je cijeđenja. Ključ u bravu i izvoz automata u zemlje koje cijene tuđi novac.
Sad kad znate što sve treba da bi automat klub uopće započeo s radom, ne treba govoriti koliko još truda i financija treba za održavanje automata, s obzirom da su rezervni dijelovi višestruko skuplji od tržišnih, ali nedostupni drugim kanalima, za održavanjem infrastrukture kluba gdje je uključena i ventilacija, klimatizacija, rasvjeta, deratizacija, higijena i na kraju i zaposlenici, nije se jednostavno nositi s troškovima.
Kad analiziramo koliki se prihod takvih klubova slijeva u državni proračun, koliko je sve djelatnosti vezano i imalo koristi od ovakvih objekata, nerazumljivi su ovakvi pristisci i uzrokovane posljedice. Ako su se već odlučli za moralnu stranu, mogli su kao i u Rusiji jednostavno reći, nema više kockanja i gotovo. Ovako imam osjećaj da Ministarstvo financija i nije ništa drugo nego „Ministarstvo rata i istraživanje ruda“, a gore sjede i donose odluke ništa manje smiješnija ekipa od Maxa Bunkerove TNT.
Samo se bojim, da za koji mjesec ne padne izjava, kako su ove odluke iz zakona naši prijedlozi , a da su se oni opekli prihvaćajući, kako je to nedavno izvaljeno za krizni porez. Ja se i dalje držim svoje teorije, da oni gore koji su tako daleko od hrvatske stvarnosti jer ne osjećaju posljedice, ne mogu i ne znaju voditi boljitku, ne zato jer nemaju znanja, nego zato jer nemaju dovoljno mudrosti surađivati s praksom i nezavisnim stručnjacima , a imaju dovoljno prepotencije da misle da su popili svu pamet svijeta.
Ono što sigurno znam je da mi sve mogu uzeti osim moga znanja i dostojanstva, pa se srećom ne bojim za svoju budućnost.
